Ljubomora je vjerojatno najnezrelija, najvise djetinjasta emocija od svih koje osjećamo. Dok iskustva straha, ljutnje, tuge, srama i slično mogu biti uzrokovana realnim vanjskim okolnostima i njima primjerena - mada se česće radi o mjesavini realističnih i dječjih, pretjeranih osjećaja - ljubomora je u potpunosti utemeljena na pogresnim, dječjim dojmovima o tome da nismo dovoljno dobri, da nema dovoljno ljubavi i paznje te da nasa vrijednost i samopostovanje ovise o ponasanju drugih osoba.
Bit ljubomore je u strahu da smo 11411l117l manje vrijedni, da nesto s nama nije u redu, da netko drugi (mozda potpuno nezasluzeno, mozda se bojimo da je zasluzeno) dobiva ono sto mi toliko zelimo. Jedan od ključnih elemenata također je osjećaj da je ljubav i paznja ograničena i da je nema dovoljno, odnosno ako je jedna osoba dobiva, netko drugi je mora izgubiti. Kao obrana od osjećaja manje vrijednosti, stvara se i ljutnja na osobu koja nam "oduzima" ljubav, a često i na osobu čiju paznju zelimo.
Mnogi će ljudi čiji se partner zaljubio u drugu osobu, tu osobu nemilice okrivljavati i omalovazavati, pogotovo ako se usudila prihvatiti tu ljubav. Česte su patetične izjave poput "unistio mi je zivot", "ukrala mi je ono sto mi je bilo najvaznije" , dozivljavanje sebe kao zrtve i slične riječi primjerene nasoj glazbenoj sceni. U mnogim drustvima u povijesti, dok je emocionalna inteligencija bila na niskom stupnju, preljub se kaznjavao smrću, često bolnom i polaganom kao sto je kamenovanje. U nekim drustvima to je jos uvijek praksa. Pomislite koliko snazni, duboki moraju biti dječji osjećaji manje vrijednosti i straha da su cijele civilizacije zbog njih spremne ubiti drugo ljudsko biće jer voli drugu osobu!
No i u razvijenijim drustvima, jos uvijek pojedinci u većem ili manjem stupnju mogu dramatično reagirati na takvo iskustvo. Neki ga ne zele niti čekati, nego će ga nastojati spriječiti kontroliranjem partnera i njegovom izolacijom od drugih ljudi, obično onih suprotnog spola, ali ponekad i od svih drustvenih kontakata. Mogu biti ljubomorni ne samo na osobe u koje bi se partner mogao zaljubiti, nego i njegovu obitelj, prijatelje istog spola, pa čak i vlastitu djecu.
To vodi iznimno neugodnom i povređujućem ponasanju kao sto su zabrane, sumnjičenje, ispitivanje partnera, svađe, kritike, omalovazavanje, ucjene, pa čak i fizičko nasilje sve do ubojstva. Umjesto da partnerstvo bude odnos dvoje ljudi svjesnih da su izabrali jedno drugo zbog određenih kvaliteta i zajedničkih vrijednosti, ali da se to s vremenom moze mijenjati, kao i da druge osobe mogu biti zanimljive za prijateljske odnose, ono se pretvara u zarobljavanje, posjedničko ponasanje i zlostavljanje.
Osobe koje su imale prilike od ranih nogu izgraditi osjećaj vlastite vrijednosti, dubok podsvjesni dojam da zasluzuju ljubav, bit će utoliko svjesnije da ne ovise o drugima da im to potvrde. Shodno tome, moći će se dobro osjećati u vezi sebe samih i zadrzati pozitivna očekivanja od zivota i drugih ljudi, i u situacijama u kojima njima draga osoba pokazuje paznju i interes i za druge. Neće imati potrebu da budu "jedini" i "posebni" toj osobi (dječje zelje od roditelja) i prihvaćat će njezino zanimanje za druge ljude kao normalno ponasanje koje im ne mora nuzno nesto oduzeti. Bit će svjesni da različite osobe mozemo voljeti različitom ljubavlju. S druge strane, sto manji osjećaj vlastite vrijednosti netko osjeća, sto vise straha od gubitka, praznine i stida, to će biti skloniji posesivnosti i ljubomori.
Ljubomora je proporcionalna i izravno povezana s negativnim dojmom o sebi i svojoj vrijednosti. No, to ne mora biti osvijesteno i vidljivo prema vani. Mnogi ljudi nisu svjesni da ne vrednuju dovoljno sebe jer su te osjećaje potisnuli, pa mozda i prekrili obrambenom arogancijom i zeljom za moći. Samopouzdano ponasanje ne znači nuzno i samopostovanje; bolji pokazatelj samopostovanja je koliko istovremeno postujemo i druge ljude. Lose misljenje o sebi ne dopusta nam da imamo dobro misljenje o drugima; stovise, od tog osjećaja obično nastojimo pobjeći tako sto ćemo omalovazavati druge.
Volimo li i cijenimo sebe, osjećamo li da zasluzujemo ljubav, očekivat ćemo da je prirodno i lako naći ljude koje ćemo voljeti i koji će voljeti nas. Mozemo biti sretni i ako smo sami, pa i iskustvo napustanja nećemo vidjeti kao "smak svijeta". Također mozemo imati vise postovanja, suosjećanja i razumijevanja za drugu osobu te joj biti spremni dati jednaku slobodu kakvu zelimo za sebe.
Najčesći okidač obrasca ljubomore je drugo dijete u obitelji. Djeca koja osjećaju da ne dobivaju dovoljno ljubavi i paznje, najčesće će za to kriviti drugo dijete smatrajući da im ono "oduzima" paznju, obično na nepravedan način. Za starije dijete, rođenje mlađega je često snazan sok: ne samo sto se odjednom većina paznje majke i ostalih članova obitelji premjesta na prinovu, nego se pred starije dijete istovremeno nerijetko stavljaju dodatne odgovornosti i očekivanja (ti si već velik, moras se sam brinuti za to / čuvati bracu i sl.). Mlađe dijete moze percipirati starije kao ono koje uziva vise postovanja, povjerenja i povlastica, te razviti osjećaj manje vrijednosti pred prednosću u iskustvu i vjestinama starijeg djeteta.
Ljubomora je, čini se, posebno izrazena među djecom istog spola. Mozda je to zato sto djeca različitog spola imaju potrebu za različitim oblicima paznje, te se ne osjećaju toliko ugrozena različitom vrstom paznje koja se daje drugom djetetu. Drugi razlog moze biti sto, u periodu razvijanja svijesti o spolnosti, za koji je karakteristična privlačnost i vezanost za roditelja suprotnog spola, ona se vezuju za različitog roditelja sto umanjuje osjećaj konkurencije.
Ljubomora koja se javlja kod djece suprotnog spola česće nastaje ako je dobna razlika među djecom mala, a ponekad moze biti uzrokovana stvarnom usmjerenosću roditelja na samo jedno od djece. U proslosti to su u pravilu bila muska djeca, a i danas je to u nekim krajevima uobičajeno, no sve česće se događa i da zensko dijete uziva vise ljubavi nego musko. U idealnom slučaju, naravno, roditelji će podjednako voljeti oboje djece, no rijetko koja osoba je idealna i odstupanja su česta.
Naravno, svaka je obitelj različita i mnoga su odstupanja od najbrojnijih obrazaca. Mnogo ovisi o dobnoj razlici djece, kao i o općenitoj sposobnosti roditelja da pruzaju paznju i ljubav. Sto je dijete starije i sto su roditelji sposobniji da pruzaju zdravu toplinu i ljubav, to je osjećaj nedostatka i manje vrijednosti, te posljedična ljubomora, manji.
Moguća je i ljubomora djeteta na jednog od roditelja, obično roditelja istog spola. Ona je obično manje intenzivna, a i manje prepoznata jer su djeca česće inhibirana u njezinom izrazavanju. Takva ljubomora česće će izazvati krivnju i sram nego ljutnju, za razliku od ljubomore prema bratu ili sestri. Kod ovog tipa ljubomore dijete je svjesnije da je "uljez" te će je obično vise skrivati.
Ovakvi osjećaji obično se javljaju u dobi od treće do seste godine kad se razvija svijest o spolnosti. Roditelj suprotnog spola počinje biti posebno privlačan jer dijete u odnosu s njim istrazuje vlastitu spolnost. Tada se roditelj istog spola moze početi dozivljavati kao suparnik. Dijete moze mastati o tome da taj roditelj nekako nestane ili mu ustupi mjesto. Djeca znaju izjavljivati nesto kao "Kad budem velika, udat ću se za tatu" ili "Mama, ti si moja zena!" Reagiraju li roditelji smireno i s ljubavlju, dijete će lakse proći kroz taj period bez da stvori trajne obrasce osjećaja nedostatnosti i ljubomore.
Ako su odnosi u obitelji nezdravi i nesređeni, veća je vjerojatnost pojavljivanja ovog obrasca. Dijete grčevitije trazi ljubav i paznju, te moze razviti nadu da će svojim ponasanjem oraspoloziti ili "spasiti" roditelja te osvojiti njegovu ljubav. Ako se jedan roditelj dozivljava kao zrtva, dijete se moze nadati da će mu uspjeti dokazati da je bolje i da će ga vise usrećiti od drugog roditelja. To moze biti pojačano obrascem emocionalnog incesta.
Bit rada na rjesavanju ljubomore je, dakle, rad na izgradnji osjećaja da smo vrijedni i zasluzujemo ljubav. Naravno, to donosi pozitivne pomake i na brojnim drugim područjima zivota.
©
www.centar-angel.hr
Ovo je 117. od e-mail članaka koje besplatno saljemo svima zainteresiranima. Ako niste do sada primali nase članke, a zelite to, ili ako ih zelite prestati primati, kontaktirajte nas na e-mail info@centar-angel.hr ili kosjenka.muk@pu.htnet.hr. Mozete naručiti i sve prethodno izasle članke.
Ako ste zadovoljni sadrzajem članaka, mozete ih proslijediti i prijateljima - mozda im pomognu naći odgovore na neka pitanja. Cijenit ćemo sve vase komentare, pitanja i sugestije.
|
