Navedite opću i evolucionističku definiciju emocija i opisite tri sastavnice emocija.
Emocije su slozeni unutarnji, subjektivni dozivljaji i stanja. Predstavljaju sredisnje adaptivne sile u svim aspektima ljudske aktivnosti: intelektualnoj, motivativnoj, socijalnom ponasanju i dobrobiti pojedinca.
Opća definicija emocija: Emocije su urođene dispozicije na reakciju na vanjske događaje oblikovane evolucijski i odabirom najjačih gena, ponekad neprilagođene modernim oklolnostima zivota i pod neprestanim utjecajem kulturnih čimbenika, jezika i ponasanja. Emocije daju obojenost svjesnim dozivljajima, motiviraju ponasanje i izazivaju fizioloske promjene u tijelu.
Evolucionistička definicija emocija: Emocije su grube, nerazrađene dispozicije za reakciju na vanjske događaje oblikovane evolucijom, ponekad neprilagođene modernim okolnostima zivota.
Iako su emocije svakome poznati dozivljaji tesko ih je definirati zbog toga sto su one:
unutarnji dozivljaji koje je tesko opisati drugome
slozene od tri sastavnice:
svjesni subjektivni dozivljaj (kognitivna sastavnica): Subjektivni unutarnji dozivljaj najvaznija je sastavnica emocionalnog dozivljaja, odnosno njegov verbalni iskaz. Sastoji se od tri dimenzije procjene: valencija (ugoda/neugoda), stupanj uzbuđenja (intenzitet) i dominacija (kontrola/nekontroliranost). Prve dvije dimenzije pokrivaju veći dio varijance dozivljaja.
Čuvstva mogu biti potaknuta nekim događajem, situacijom u kojoj se nalazimo, akcijom koju poduzimamo. Bez obzira na poticaj koji je izazvao neko čuvstvo, mi ga procjenjujemo u skladu s nasim ciljevima i osobnom dobrobiti. Konačan rezultat takve procjene ili interpretacije jest uvjerenje ili vjerovanje da je određena situacija za nas pozitivna/negativna, stetna/korisna. Nasa procjena situacije, događaja ili osobe određuje intenzitet i kvalitetu čuvstvenog dozivljaja. Nasi kognitivni procesi (percepcija, pamćenje, misljenje) djeluju na nasa čuvstva, mijenjaju ih i usklađuju s onim sto o nekom događaju mislimo, vjerujemo, kako ga se sjećamo iz iskustva ili kako smo ga u danom času opazili i protumačili.
tjelesna reakcija (fizioloska sastavnica): Osnovna funkcija tjelesnih promjena, nastalih u toku dugotrajne evolucije jest da organizam opskrbe sa dovoljnom količinom enegrije kako bi se mogao suočiti sa nekom opasnosću, boriti se za neki cilj ili pobjeći. Sve tjelesne promjene (usporavanje probave, ubrzano disanje, naglo izlučivanje sećera u krv) posljedica su pojačanog izlučivanja hormona adrenalnih zlijezda - adrenalina i noradrenalina - zbog pobuđivanja simpatikusa. Često su ove promjene adaptivne jer pridonose prilagodbi organizma na situaciju u kojoj se nalazi ili koju očekuje. Čuvstveno uzbuđenje i tjelesne promjene koje ga prate omogućuju bolje pamćenje, veću koncentraciju paznje i bolji učinak svakog djelovanja ali samo do određene granice jer ako je razina hormona prevelika, a tjelesne promjene isuvise intenzivne učinak se smanjuje (glumac koji zaboravio tekst zbog prevelike treme). Postoji optimalna razina te aktivacije koja je različita za različite ljude i različite situacije. Istrazivanja pokazuju da su manje vise sva čuvstva praćena gotovo istim tjelesnim promjenama, iako se čuvstveni dozivljaj znatno razlikuje.
tipično izrazavanje (vanjska ekspresija): Vanjski izrazi emocija su neverbalno ponasanje ili govor tijela. Mimički izrazi lica i polozaj tijela (habitus) sastavnice su emocionalnog dozivljaja, a u nekim teorijama i glavni izvor emocionalnog dozivljaja.
Neke osnovne ili primarne emocije praćene su univerzalnom ekspresijom, tj. karakterističnim izrazom lica prepoznatljivim u svim kulturama. Emocije se izrazavaju i brzinom govora i naglasavanjem određenih riječi te različitim neverbalnim znakovima kao sto je izraz lica, stav tijela, pokreti ruku ili geste. Zalostan čovjek npr. pokazuje svoju tugu drzanjem tijela, pognutom glavom i sl. Ljudi se razlikuju osjetljivosću na neverbalne znakove te se smatra da su zene osjetljivije na govor tijela, tj. da bolje prepoznaju neverbalne znakove emocija od muskaraca.
|
